Prvi koraci
Hrvatska škola “Kardinal Alojzije Stepinac” utemeljena je u siječnju 1973. Naime, 27. siječnja 1973. hrvatska radio postaja u Chicagu «Glas Hrvatske», najavila je radosnu vijest da u Hrvatskoj župi Sv. Jeronima započinje rad Hrvatske škole «Kardinal Stepinac». Bio je to početak prve organizirane hrvatske škole u Chicagu. Odmah se upisalo u školu 40 đaka. Župnik hrvatske katoličke župe svetog Jeronima, fra Marko Kozina ustupio je školske prostorije župne redovne škole hrvatskoj dopunskoj školi “Kardinal Stepinac” jednom tjedno, a fra Ivan Bradvica preuzeo je njezino vodstvo. Njegovi prvi suradnici u ovom važnom poslu bile su gospođe: Estera Badrov, Ilinka Martinčić, Carol Marasović, Antonia Mišetić, Toni Pavela, Frida Penavić, Carol Plišić, Mary Rukavina, Jean Valenti, te sestra Katarina Ana Mujić i gospodin Duško Čondić.
Svi župnici i njihovi pomoćnici poslije fra Marka i fra Ivana do danas davali su svoju potporu i pomoć radu Hrvatske škole. Uvijek su bili pri ruci, te sa zanimanjem i naklonošću pratili i podupirali rad đaka i njihovih učitelja.
Ogledna škola
Na prvom sastanku Hrvatskih izvandomovinskih škola Amerike i Kanade (HIŠAK), u New Yorku 1974., fra Ivan Bradvica u svom izvješću o radu “Hrvatske škole kardinal Stepinac” u Chicagu iznosi kako je tada hrvatska škola iako suočena s problemom knjiga i pomagala imala već dobar rad. On iznosi i zanimljiv podatak kako je školarina tada 1974. za jedno dijete iznosila $35.00, za dvoje djece iz iste obitelji $45.00, a troje $50.00.
Arhivi HIŠAKA nam govore o važnosti ove institucije: “Hrvatska škola Kardinal Stepinac” u župi Sv. Jerke u Chicagu, koja sada ima 114 redovitih učenika, organizirana je kao HIŠAK-ova model-škola. Đaci su podijeljeni u Dječji vrtić, prvi stupanj (1. i 2. razred), drugi stupanj (3. i 4. razred), treći stupanj (5. i 6. razred), četvrti stupanj (7. i 8. razred), i Hrvatsku gimnaziju. Svaki učitelj predaje samo po jedan predmet. Uči se hrvatski jezik i književnost, povijest i zemljopis, vjeronauk, hrvatska glazba, kola i plesovi. Gimnazijalci – peti stupanj – ujedno su pomoćni učitelji.” (HIŠAK-CSAC NEWSLETTER, god. III, br.4, 1980., str. 1) HIŠAK dalje nastavlja kako su “učenici Hrvatske škole Kardinal Stepinac s Princetona u Chicagu napravili na prvom radnom sastanku novi program rada prema kojemu svaki učitelj predaje samo po jedan predmet. Tako se kroz 4 školska sata izmijene svi učitelji u svakom razredu. Učitelji vjeruju da će tako đaci više naučiti, a škola im biti zanimljivija. Tako će se i svaki učitelj moći bolje spremiti.” (VJESNIK HRVATSKIH ŠKOLA AMERIKE, KANADE, AUSTRALIJE, god. I., br. 1, Rujan-Listopad 1977., str. 1.) Koncem 1978. godine đaci su polagali prve ispite iz hrvatskoga jezika koji im se priznaje za srednjoškolske diplome.
Ispiti su se polagali prema ”Croatian Proficiency Test”, koji je pripremio prema uputi od Chicago Public Schools fra Slavko Soldo, Izvršni direktor Hrvatskih škola USA.” (HIŠAK-CSAC NEWSLETTER, god. II, br.3 Zima, 1979., str. 1)
Uspostava Školskog odbora i drugih pododbora
Rad škole poboljšao je fra Jozo Čuić utemeljenjem Školskog odbora 1982. godine, koji vrlo uspješno obavlja svoje dužnosti do danas. Prvi predsjednik Školskog odbora bio je gosp. Pavo Hrkać. Gospođa koja se najdulje brinula za hrvatske narodne nošnje je Zdenka Barun, a za tajništvo škole se kroz mnoge godine brinula gospođa Nevenka Jurković. Svi događaji u župi Sv. Jeronima i Hrvatskoj školi bili su nezaboravni, između ostaloga i zahvaljujući nadarenom i nesebičnom ljubavi za djecu i roditelje ispunjenom radu kuharice Mary Mandić.
Pečat školi ponaosob je dao uvijek zapamćeni svećenik, fra Hrvoslav Ban koji je svojim spisateljskim talentom ispisao mnoge drame, recitale, pjesme i programe za djecu i Školu. Njegov trud kroz veliki dio 80-tih i početkom 90-tih godina ostaje trajno cijenjen.
Rad, žrtva i ljubav za djecu i hrvatsku kulturu povezuje učitelje, djecu, roditelje, odbor i župu u jednu živu cjelinu koja doprinosi životu hrvatske zajednice u Chicagu, životu župe i jačanju naše kulturne povezanosti s domovinom Hrvatskom.
Glavna je svrha škole učiti djecu hrvatski jezik, kulturu i povijest. Djeca također uče pjevati hrvatske pjesme i plesati hrvatska kola. Na različitim priredbama koje Škola priređuje, djeca krasnoslove, čitaju štiva, pjevaju i plešu pred hrvatskim općinstvom. Priredbe su dobro posjećene i dobre su prigode da djeca pokažu što su naučila i da se vidi plod učiteljskih i roditeljskih nastojanja u ovome kulturnom radu. Božićni program i program za Majčin dan, dva su glavna događaja na kojima djeca pokazuju sposobnost govora i pjevanja na hrvatskom jeziku.
Pri školi postoji i “Klub Stepinac”, koji je osnovan 1988. godine, a koji okuplja đake ove škole koji su završili osmi razred osnovne škole. Svrha njegova osnivanja i postojanja je okupljati i sačuvati djecu nakon završene Hrvatske škole osmog razreda, te da bi sačuvali vezu s hrvatskom zajednicom i predstavljali župu Sv. Jeronima na javnim događajima. Taj klub je plesačka skupina koja je do sada nastupala na nekoliko većih hrvatskih folklornih festivala (Cleveland 1988., London 1989., Detroit 1990., Pittsburgh 1991.) pod pokroviteljstvom Hrvatske katoličke zajednice i drugih znamenitih udruga.
Škola je nastupala na mnogim javnim događajima, skupovima, festivalima, obljetnicama i prigodama. Ovdje spominjemo samo neke od njih: Hrvatsko-kanadski festival, Festival “4 Stepinca”, tradicionalni “Hrvatski dan – 10. travnja” na Daley Plaza – Chicago, Hrvatsko američki dan na Daley plaza – Chicago, godišnji događaj “Božić oko svijeta” u gradskom muzeju Chicaga, “Festival of Lights” – Chicago, Međunarodni festival folklora – Zagreb, Đakovački vezovi – Đakovo, Folklorni festival – Split. U mnogim gradovima diljem Hrvatske te u cijeloj Americi i Kanadi ova ugledna grupa naše škole dokazala je i svoju kvalitetu i ponos svog imena i naše zajednice.
Hrvatska škola je ugostila mnoge grupe iz Hrvatske i Amerike i Kanade. Spominjemo samo neke: “Oštrc” –Samobor, “Vuga”-Karlovac, “Hercegovac” –Ljubuški, “Linđo”-Dubrovnik, grupe iz američkih i kanadskih gradova: New Yorka, Los Angelesa, Oakvillea, Montreala, Toronta, Mississauge, Windsora i drugih, te grupe iz Chicaga: “Hrvatska loza”, “Srce Isusovo”, “Hrvatska baština” i druge.
Pri školi djeluje i Tamburica od 1988. godine, a naši vrsni glazbenici su također nastupali na spomenutim festivalima predvođeni kroz više od dvadeset godina vrlo nadarenim učiteljem Josipom Cvitkovićem. Trudom gospodina Cvitkovića mnoga djeca su ne samo učila svirati tamburicu nego i zavoljela ovaj hrvatski instrument za cijeli život.
Hrvatska škola bila je posebice aktivna u tijeku Domovinskog rata 90-tih godina, kada je skupila puno pomoći za Hrvatsku, a trojica njezinih bivših đaka borili su se u Hrvatskoj vojsci za slobodu Domovine: Robert Šego, Jure Rudman i John Kosić. Oni su bili i prvi đaci naše škole. Škola “Kardinal Stepinac” ponosna je da je i ona u njima gajila ljubav za Hrvatsku.
Noviji koraci
Od godine 2004. naša škola je bila prva u Americi koja je organizirala radionice za djecu. Pomoću Hrvatske matice iseljenike iz Zagreba i Generalnog konzulata Hrvatske iz Chicaga od tada stiže četvero profesora koji su održali kratki seminar-radionice s djecom. Ovaj program posebice je s oduševljenjem prihvaćen od strane djece.
Zadnjih pet godina djeca naše škole svake nedjelje čitaju na svetoj misi u crkvi sv. Jeronima. Od godine 1999. tradicionalno sedmi i osmi razred odlaze na sveučilište Notre Dame vidjeti djela velikog hrvatskog kipara Ivana Meštrovića. Djeca su nastupala i na hrvatskim radio programima grada Chicaga. Zalaganjem vrijedne i vrlo darovite gospođe Smilje Tošić, Hrvatska škola je obogatila svoju kolekciju hrvatskih narodnih nošnji, a trenutno posjeduje nošnje iz 17 hrvatskih regija. Svake godine na početku i kraju školske godine škola održava redovite piknike na prostoru Hrvatskih franjevaca u Chicagu, vrijeme vrlo kvalitetnog zajedništva i upoznavanja novih đaka.
Vrlo važan udio u životu i radu Hrvatske škole zadnjih godina čine mladi roditelji koji dovode djecu u školu, a i sami su nekada pohađali Hrvatsku školu. Neki od njih su postali i vrlo zauzeti učitelji djece u istoj školi.
Od utemeljenja do danas škola “Kardinal Stepinac” čuvala je i gajila hrvatski jezik, oplemenjivala hrvatsku mladež i učila ih ljubiti domovinu Hrvatsku, hrvatski narod i njegovu kulturnu baštinu. Škola je utemeljena kad je Hrvatska bila u komunističkim i srpskim lancima, ali danas su ti lanci popucali i nova vremena su i pred Hrvatskom i pred nama. Ta nova vremena mogu nam olakšati, ali ne umanjiti zadaću u čuvanju i širenju hrvatske kulturne baštine.
Uz Hrvatsku školu koja ponosno nosi ime kardinala Stepinca, župa Sv. Jeronima dobila je i počasnu ulicu u čast kardinalu Stepincu. Ulica “Cardinal Stepinac Way” dana je u čast njegova proglašena blaženim 1998., a godine 2001. u crkvi Sv. Jeronima postavljena je i njegova slika, djelo vlč. Zlatka Sudca. Tako ova zajednica na mnoge načine biva povezana s imenom i djelom kardinala Stepinca.
Tridesetpetogodišnja povijest Hrvatske škole “Kardinal Stepinac” nam je garancija da nećemo posustati u našem daljnjem radu među pokoljenjima koja dolaze. Danas Hrvatska škola skupa s kolo grupom i tamburicom odgaja 110 učenika, trudom i ljubavlju 15 odličnih učitelja.
Opći kontekst zemlje u kojoj živimo govori nam kako Amerika sve više postaje zemlja u kojoj ljudi traže i čuvaju svoja podrijetla. Hrvatski jezik i škola upravo odgovaraju takvoj potrebi i kontekstu! Hrvatska duša i duga stoljetna povijest u nama stvaraju nove ponose i zanose koji će hrabro i s radošću odgajati nove generacije. Zemljopisne daljine nisu uvijek prepreka nego štoviše i novi razlozi kako sačuvati ono što određuje čovjekov identitet.
Fra Jozo Grbeš